Stari Most, Velež, Lana Pudar – tri sinonima Mostara, možda i najljepšeg grada u Bosni i Hercegovini koji ima zlatnu plivačicu, ali nema olimpijski bazen na kojem ona može trenirati. 

Zamislite šta bi dale druge zemlje da imaju nekoga tako talentovanog, da bez uslova za trening ode na Evropsko prvenstvo i vrati se sa tri medalje?! Zamislite kakve bi rezultate pravila Lana da ima potrebne uslove za normalan sportski razvoj?! Dugo i svakodnevno radim sa sportistima, ali Lana je vrijedna divljenja. Ono što mene ljuti, nju motiviše. Nedostatak uslova za Lanu je “izazov”. Lana je definitivno ljepša strana Bosne i Hercegovine koju moramo da njegujemo i promovišemo u svijetu. 

Olimpijski bazen u Mostaru više nije pitanje, nego moranje. Zbog sporta, zbog generacija koje dolaze, zbog Lane i stotine novih “Lana” koje čekaju svoju priliku. 

Sa Lanom smo razgovarali o tome kako se počela baviti plivanjem, što joi je potrebno kako bi nastavila da niže uspjehe, te planovima za 2022. godinu. 

Kako se rodila ljubav prema plivanju? 

Plivanjem sam se počela baviti s pet godina, preciznije 2011. godine. Zapravo, roditelji su me upisali u školu plivanja kako bih naučila plivati jer su tijekom ljeta planirali ići na more sa mnom i bratom. Već nakon nekoliko treninga treneri su obavijestili moje roditelje da ću se vrlo kratko zadržati u školi plivanja i da me planiraju prebaciti u klub. Roditelji su u početku bili malo i skeptični hoću li htjeti trenirati plivanje, ali u međuvremenu sam zavoljela taj sport, svoje novo društvo, trenere, klub i tako je sve počelo. Mogu slobodno reći da sam slučajno završila u plivanju jer sam kao mala htjela trenirati mnoge sportove, ali ispalo je ovako i ne mogu se požaliti, sigurno nisam pogriješila. 

Ko je ili što je tvoja najveća motivacija? 

Uspjeh i neuspjeh sastavni su dio života sportaša. Ja vjerujem u sebe i u svoje sposobnosti, a moja osnovna motivacija je želja da budem što bolja i što uspješnija u sportu kojim se bavim. Volim izazove, volim se takmičiti, uživam u napetim situacijama i upravo tada dajem najbolje i najviše od sebe .

Šta je potrebno, a što vama talentovanim plivačicama i plivačima nedostaje u BiH, za još bolje rezultate na velikim takmičenjima?

Nedostatak olimpijskog bazena je najveći problem za adekvatan razvoj plivanja u našoj državi. Sigurno da bi i ja napredovala još više kada bi se u Mostaru izgradio olimpijski bazen i kada ne bi bila prisiljena boraviti van grada puno vremena na pripremama. Isti problemi su i drugim gradovima, poput Tuzle, Zenice i Trebinja. Ali opet i to ima svoju draž i dodatni mi je motiv i izazov to što u našem gradu nemamo zatvoreni olimpijski bazen, da pravim što bolje rezultate. Time dokazujem da ništa nije nemoguće, te da uz pravilan rad i vjeru u sebe sve mogu postići, pa i nadoknaditi lošije infrastrukturalne uvjete u kojima radim. Isto tako, podrška od strane države bi morala biti malo bolje riješena, na način da se izvrše jasne kategorizacije vrhunskih sportista i vrhunskih rezultata koje postižu. Jer jedino na taj način možemo očekivati da se finansijska sredstva utroše na pravi način, odnosno da podršku dobiju oni sportisti koji to najviše i zaslužuju. 

Koji su tvoji planovi za 2022. godinu? 

U narednoj godini imam veliki broj reprezentativnih takmičenja u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, a moji planovi će najviše biti vezani za učešće na juniorskom evropskom i svjetskom prvenstvu koja se trebaju održati u 2022. godini. S obzirom na skromne uvjete rada u Mostaru, to u principu znači da ću dosta vremena provoditi na pripremamam u raznim kampovima i bazenima širom Evrope, ali i u Sarajevu i Banja Luci, jer su to jedini gradovi u našoj državi koji imaju olimpijske bazene u našoj državi. 

Razgovarao i pripremio: Anel Imamović

Ostavite Komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana.